Reading journal, February’22

Kratki, ženski mjesec zaslužuje predstavljanje upravo takve knjige. „Dobro tijelo“ Eve Ensler, omiljene autorice mnogih feministkinja, knjiga je koja se čita brzo i tečno, a do kraja se ispija u tek nekoliko sati. Bez okolišanja i uz mnogo verbalne hrabrosti, Ensler ponovno, nakon svjetske uspješnice Vaginini monolozi, donosi snažno žensko štivo u kojem demistificira nezadovoljstvo vlastitim tijelom, ma kojim god njegovim dijelom. I ovoga puta skuplja ispovijesti svojih prijateljica iz različitih dijelova svijeta, od Indije do Hollywooda, ali za razliku od Vagninih monologa, ovdje prvenstveno ogoljava sebe samu i progovara iz prvog lica jednine, u ime onih koje to ne znaju ili ne smiju reći.

„Dakle, evo što sam do sada naučila: ako želim biti dobra, moram biti nasmiješeni psihopata, odreći se pereca, čvrsto se povezati s fašistoidnim trenerom, biti sretna što sam otupjela od botulina, isisavati bijelo vanilasto salo dugačkim iglama i suziti vaginu. Morat ću isisavati, trošiti, strugati, brijati, pumpati, bosti, bušiti, fenirati, rezati, pokrivati, osvjetljavati, sužavati, peglati, dizati, razbijati, izravnavati, depilirati, tesati, izgladnjivati, i konačno nestati.“

Ensler u svim svojim ženama otkriva sebe i u njima se prepoznaje kao u zrcalu iz kojega uči i podučava nas ostale. To putovanje je dugo i iscrpljujuće, ali cilj je u konačnici dostižan – usprkos svima onima koji nam stoje na putu, uz pomoć jedna druge možemo spoznati ono što spoznaje naša spisateljica:

_{Photo: Unsplash}