„Bez obzira na to je li ovo prva knjiga o roditeljstvu koju ste uzeli u ruke ili najnovija od mnogih, činjenica da vam je stalo dovoljno da biste čitali knjigu o roditeljstvu te duboko razmišljali o toj temi znači da već doista jeste dobar roditelj. Vjerojatno i više nego dobar.“ Lijep je ovo uvod u knjigu koja je pred nama ovog kolovoza, a koja pruža nekoliko dobrih primjera iz prakse, no mnogo više stavlja naglasak na cjeloviti način razmišljanja o roditeljstvu kao o nečemu čemu ne treba pristupati iz straha i bojazni. Dapače, cijela knjiga temeljena je na premisi da trebamo strepiti i činiti „manje“ ili točnije rečeno – očekivati…
-
-
Reading journal, July’24
Nakon predstavljanja knjiga koje govore o trudnoći i porođaju u proteklim mjesecima, na red je došla i jedna o razvoju djeteta, odnosno knjiga koja će vam pomoći dokučiti o čemu misli vaše dijete, od rođenja do treće godine života. Knjiga je vrlo jednostavna za čitanje i više podsjeća na stručni časopis nego „tešku“ literaturu, a meni je trebala tek jedna sunčana jutarnja kava da je pročitam u cijelosti. Na vrlo razumljiv način knjiga “O čemu moje dijete razmišlja?” dr. Richarda Woolfsona će vas uputiti u neke osnovne razvojne faze, što bi vam moglo biti od pomoći ukoliko ste po prvi put postali roditelj. U mom slučaju, knjiga nije donijela značajna…
-
Reading journal, June’24
Knjigu Prirodan porođaj napisala je Ina May Gaskin, američka primalja koja je 1970. osnovala zajednicu i Primaljski centar Farma (Summertown, Tennessee, SAD) u kojemu je obavljeno više od 2000 porođaja bez ikakvih ili uz minimalne medicinske intervencije. 1994. godine Američki časopis za javno zdravstvo objavio je statističke podatke o tom centru za koji navode niske stope morbiditeta i mortaliteta, a koji su praćeni upravo gore navedenom niskom stopom medicinskih intervencija tijekom porođaja. Prvi dio knjige sadrži individualne priče s porođaja te sve imaju zajednički nazivnik: pozitivne su, nisu zastrašujuće i odvijaju se uglavnom van bolničkih okvira. Samim time, iako ih smatram korisnima jer se u trudnoći rijetko možemo susresti s…
-
Reading journal, May’24
Tajna prvih devet mjeseci knjiga je koja nam pruža uvid u prenatalni svijet, odnosno razvoj djeteta u majčinoj utrobi, od trenutka začeća pa do samog rođenja. Intrauterinarni svijet u kojem dijete obitava, razvija se i živi od same oplodnje začudni je svijet i prvi djetetov dom, koji je donedavno bio slabo istražen jer je većina provedenih istraživanja naglasak stavljala na vremensko razdoblje nakon rođenja te utjecaj vanjske okoline na novorođenče. Danas znamo da je i razdoblje koje prethodi rođenju iznimno bitno za razvoj djeteta te nam ova knjiga pruža nam uvid u njega i znanstvenim pristupom pojašnjava što sve utječe na nerođeno dijete čiji je prvi dom upravo majčino tijelo.…
-
Reading journal, April’24
Znaš da to želiš knjiga je u kojoj je sadržano dvanaest priča, ali jedina vrijedna moje iskrene preporuke je fantastična Cat person, zbog koje ovu zbirku morate uzeti u ruke što prije. U trenutku kada je Cat person objavljena u časopisu New Yorker postala je senzacija koja je, zasluženo, spisateljicu Kristen Roupenian učinila slavnom. Ovo kratko prozno djelo se u početku čitatelju može činiti nedovoljno intrigantnim ili ambicioznim, no vjerujem da će poanta priče dotaknuti svaku suvremenu ženu (i ponekog osviještenog muškarca) koja se barem ponekad našla u situaciji da iz ovog ili onog razloga kaže „ne“ daljnjem razvoju događaja, neovisno radi li se o nevinom pozivu na kavu ili…
-
Reading journal, March’24
Stigao nam je ožujak, mjesec u kojem se priroda budi i vjesnici proljeća najavljuju neki novi, mirisniji, bogatiji, šareniji život. To su nekako i moje prve asocijacije na knjigu koju vam preporučam ovog mjeseca; snažna je i okusom i mirisom i bojama, živa je, slikovita, pitoreskna i činit će vam se da ste ondje, u Iranu, u Isfahanu, gradu u kojem je smještena većina radnje. Kao što se već da naslutiti, za razliku od Elene Ferrante čije sam knjige recenzirala u siječnju i veljači, način na koji Anita Amirrezvani pripovijeda u potpunosti mi je odgovarao. Čitajući Krv cvijeća preda mnom su se, bez imalo muke, otvarali pejzaži koji su za…
-
Reading journal, February’24
Prošli mjesec recenzirala sam Genijalnu prijateljicu koja je Elenu Ferrante vinula u vrh svjetski priznatih autorica, a koja je mene osobno poprilično razočarala, možda baš zbog tolikih pozitivnih kritika koje sam o njoj prethodno čula i velikih očekivanja koje sam slijedom toga imala. Uporna kakva jesam, s dozom kritike prema vlastitom prvom dojmu, Eleni Ferrante i njenoj genijalnosti odlučila sam dati novu šansu s drugom knjigom koju čitamo ove godine, a ona je Mračna kći. Osim druge prilike koju sam bila dužna pružiti, privukla me zanimljiva naslovnica i činjenica da je o knjizi koju sam odabrala za ovu veljaču The New Yorker rekao sljedeće: „Premda se dobar dio dramatičnih događaja…
-
Reading journal, January’24
Ovog siječnja na red je napokon došla Genijalna prijateljica, knjiga koju držim postrance već dugo, dugo vremena, ne zato jer je nisam željela pročitati, dapače, baš zato jer je jedan od onih „zicera“ na koje sam uvijek mogla računati, jedna od onih knjiga uz koje ide pisana garancija da će raspametiti baš svakoga tko u nju uroni pa sam se, ni manje ni više, nadala upravo tome. Kritike struke i publike na prvu knjigu svjetski poznate tetralogije (koju čine romani Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onome tko bježi i onome tko ostaje te Priča o izgubljenoj djevojčici) su fantastične, a Elena Ferrante od prvog izdanja pa sve…
-
Reading journal, November’23
Vozila sam se u autu neki dan, kiša je glasno i jednolično udarala po prozorima, slijevala se u odsjaju crvenog semafora. Na radiju je svirala Joan Osborne i njena: „… What if God was one of us?Just a stranger on the busTryin’ to make his way home?…“ Pomislila sam “Zar to ne pokušavamo svi mi?“ Ako ste u stanju ne vidjeti stradanja ljudi ovih dana, onda zasigurno ne čitate ovaj tekst. Sigurna sam da ništa ovdje, u ovim retcima, za sebe neće pronaći ljudi koji tuđu patnju ne vide ili ih se ona, jednom viđena, ne tiče. Ovog mjeseca nisam mogla čitati ništa osim Khaleda Hosseinia, koji je mene uvijek doticao…
-
Reading journal, October’23
Kada su knjige u pitanju, ma koliko moje mišljenje o njima bilo složeno, uglavnom se u konačnosti da sumirati na binarni sustav: „sviđa mi se“ ili „ne sviđa mi se“. No, čini se da sam naišla na knjigu kod koje to pravilo ne vrijedi. Dok sam na jednoj stranici pomišljala „Oh, genijalno!“, već na drugoj sam mislila „Što ja to uopće čitam, ovo definitivno nije moj cup of tea!“ Ova dva suprotna stava izmjenjivala su se do samog kraja knjige i kada sam pročitala posljednju stranicu, konačni sud je izostao. Naposlijetku, knjige su kao i ljudi, nisu ni bijele ni crne, slojevite su, duboke i kompleksne, a u svakoj možemo…
