Godinu ispraćam sa štivom koje je svojevrsno novogodišnje obećanje samoj sebi, i to jedino obećanje koje ću pokušati ostvariti u godini koja slijedi, jedini poklon koji si planiram priuštiti. Obećajem si Sporost. Za vrijeme tog procesa, obećajem si i kupiti knjigu Pohvala Sporosti, Carl Honore koju čitamo ovog mjeseca, a koja me oduševila toliko da je želim imati u vlastitoj biblioteci, na oku i dohvatu ruke, kad god pomislim da trebam i moram ubrzati. Ona će me, a nadam se i vas, podsjetiti ne samo da ne trebam i ne moram, nego da ne smijem ubrzati. „Mnogo toga je već uništeno. Zaboravili smo se unaprijed veseliti događajima, i zaboravili smo…