Dok se nisam susrela s Nastjom i njenom „Kud si krenula?“ nisam znala što to znači pojam „stakleno dijete“, ali mi je, u trenutku kada sam prvi put čula za njega, prostrujala misao kako je zanimljiva činjenica da većina ljudi staklo smatra vrlo krhkim i lomljivim materijalom, dok zapravo, tehnički gledano, ima veliku čvrstoću i tvrdoću, a potpuno je otporno na vodu i većinu kiselina. Poprilično je to čvrst i postojan materijal, premda proziran, toliko da se kroz njega može gledati… Nisam ni znala koliko sam zapravo bila blizu u shvaćanju. Nekoliko životnih spoznaja (i nešto čitanja) kasnije, sada znam – upravo to su staklena djeca. S odmakom od tehničkih…
-
-
Reading journal, March’22
„Duga je povijest pokušaja ispravljanja onih koji nisu istovjetni većini, povijest sagrađena od drevnih greda za vješala, sprava za mučenje, koncentracijskih logora, plinskih komora, istiskivanja na rub društva.“ Ivana Bodrožić napisala je roman koji je podignuo i uskovitlao dobro slegnutu prašinu takozvanih konzervativnih vrijednosti ovih prostora, što za mene znači da se smjestio na listu onih koje valja pročitati. Očekivala sam obiteljsku dramu zapakiranu u politički kontekst, očekivala sam temu vezanu uz ljudska prava ili prava manjina (kako ih volimo zvati, specificirajući jedna te ista i univerzalna, ljudska prava), očekivala sam malo tuge i puno bunta, ali misao koja mi čitajući ovaj roman ne prestaje rovariti po umu jest kako…
