Ovo je priča o knjizi za koju je bila potrebna velika upornost. Kupljena na prošlogodišnjem Interliberu, stajala je strpljivo među ostalim knjigama, čekajući da dođe na red od svakodnevnih obaveza i, u tom trenutku, prioritetnijih štiva. I napokon, ovo proljeće, uzbuđena i sretna, započela sam s čitanjem. Rezencija je trebala biti spremna za svibanj, kao dobar nastavak travanjskog Reading journala s temom Marije Jurić Zagorke. No, kako kaže stara poslovica – “Čovjek planira, Bog se smije”. U travnju su se desile neke ne baš ugodne životne okolnosti koje su baš sve ostalo izbrisale s liste prioriteta i kako to obično biva – zdravlje je postalo jedino bitno. Naravno, nevolja nikad…