Obožavam jesen. Nove početke, povratak u rutinu, na gradske ulice koje ponovno, još jednom, nude neke nove mogućnosti za neku novu mene. Ipak, unatoč optimizmu koji me uvijek oblije početkom jeseni, ponekad se ne mogu othrvati nekom sivom, kišnom, tmurnom danu na kraju kojeg samo želim šalicu vrućeg čaja od koprive i neku knjigu koja će me utješiti. Mislim da sam pronašla jednu upravu takvu, koju ću grliti često onih hladnih dana u kojima mali problemi imaju za zadatak učiniti se velikima, iako su često minijaturni baš poput onih koji ih stvaraju. Zapela mi je za oko. Prolistala sam je usput, na nogama, jednom rukom, noseći hrpetinu obećavajućih knjiga u…