Prebirala sam po polici knjižnice u koju često zalazim. Pogled mi je lutao od knjige do knjige, ne tražeći ni naslov ni autora ni vrstu štiva, sve dok nisam ugledala nju – Pismo kćeri, Maya Angelou. Na poleđini je stajalo: „Rodila sam jedno dijete, sina, ali imam na tisuće kćeri. Crne ste i bijele, Židovke i muslimanke, Azijke, Latinoamerikanke, Aleutkinje i Indijanke. Krupne ste i sitne i zgodne i priproste, homoseksualne i heteroseksualne, obrazovane i nepismene, i ja se obraćam svima vama. Ovo vam ostavljam u nasljeđe.“ Nisam imala dileme, ovo je bila moja sljedeća knjiga. S Mayom Angelou prvi put sam se susrela čitajući „Mama, ja i mama“ koju…