Na ovaj tihi dan, dok su vaše misli s onima koje više ne možete zagrliti, ostavljam vam poeziju da to učini umjesto njih. Ovog studenog, Olja Savičević Ivančević: Divlje i tvoje. Vijek Kada je došlo do toga Bila sam neočekivano mirna Otresla sam pepeo s haljine i krenula Toliko naglo i sigurno Da sam se i sama zapitala Kako možeš tako mirno i spokojno Kako možeš tako brzo i bezbrižno U daljini sam uočila Medvjedicu koja razgrće gole šume Koze kojima se pod nožicama Krune brda Vučice i lasice u suštiku Gladne malo krvave oko usta Iako su se skrivale Poznala sam ih i mahnula im Pa bile su to…