„Duga je povijest pokušaja ispravljanja onih koji nisu istovjetni većini, povijest sagrađena od drevnih greda za vješala, sprava za mučenje, koncentracijskih logora, plinskih komora, istiskivanja na rub društva.“ Ivana Bodrožić napisala je roman koji je podignuo i uskovitlao dobro slegnutu prašinu takozvanih konzervativnih vrijednosti ovih prostora, što za mene znači da se smjestio na listu onih koje valja pročitati. Očekivala sam obiteljsku dramu zapakiranu u politički kontekst, očekivala sam temu vezanu uz ljudska prava ili prava manjina (kako ih volimo zvati, specificirajući jedna te ista i univerzalna, ljudska prava), očekivala sam malo tuge i puno bunta, ali misao koja mi čitajući ovaj roman ne prestaje rovariti po umu jest kako…