Obožavam jesen. Nove početke, povratak u rutinu, na gradske ulice koje ponovno, još jednom, nude neke nove mogućnosti za neku novu mene. Ipak, unatoč optimizmu koji me uvijek oblije početkom jeseni, ponekad se ne mogu othrvati nekom sivom, kišnom, tmurnom danu na kraju kojeg samo želim šalicu vrućeg čaja od koprive i neku knjigu koja će me utješiti. Mislim da sam pronašla jednu upravu takvu, koju ću grliti često onih hladnih dana u kojima mali problemi imaju za zadatak učiniti se velikima, iako su često minijaturni baš poput onih koji ih stvaraju.
Zapela mi je za oko. Prolistala sam je usput, na nogama, jednom rukom, noseći hrpetinu obećavajućih knjiga u drugoj. Prvi dojam?
Skromno. Tako djeluje ova knjiga, to je prvi dojam koji je na mene ostavila. Da može govoriti, vjerojatno bi nam se ispričala što uopće stoji na polici knjižnice uz bok teškim, slavnim naslovima ispisanih masnim, zlatnim slovima. Ispričala bi nam se što u sebi sadrži ilustracije nalik onima iz dječjih slikovnica. Ispričala bi nam se što ne sadrži riječi velike i umne, što bi ju mogli čitati (i razumjeti) čak i mališani. Možda bi nam se ispričala na nedostatku radnje, napetosti i uzbuđenja, na tome što nema zapleta ni intriga, što nema rima u njenom tekstu kratkom, jednostavnom, malom.
Ipak, posudila sam je i pročitala u dahu, jedne od onih nedjelja. Dojam?
Pa… Kad bi mi se ova knjiga mogla ispričati, uzvratila bih joj istom mjerom.
Rekla bih joj „Oprosti što sam te procijenila (podcijenila?) malenom, samo zato što si bila skromna. Sad vidim da skromnost najljepše stoji baš tako velikima kao što si ti.“
„Velika Panda i Sićušni Zmaj“ skromna je knjiga. I ne dajte se time zavarati. Svima nam je prijeko potrebna. Da nas grije, baš kao čaj i dekica. Osobito, onih nedjelja. A prvi dojmovi su točni uglavnom samo u romantičnim komedijama. Knjigama, baš kao i ljudima, uvijek treba dati i drugu šansu.
“Predivnog li vrta”, reče Sićušni Zmaj. Veliki Panda kimne. “A pronašli smo ga samo zato što smo toliko puta pogrešno skrenuli.”
Photo: Pexels
