„Tko bi pomislio da se toliko toga može doživjeti na potezu od Trga maršala Tita do početka Tesline! Čak ni u mitskim vremenima Novog vala, a kamoli danas.“ – kaže Darko Rundek u predgovoru Masarykove, prve zbirke poezije Mirele Priselac poznatije kao Remi, glazbenice u bendu Elemental.
Remi nas je odavno navikla na svoje britke tekstove omotane ritmovima hip hopa, a prošle godine sve nas iznenadila objavivši pjesme koje nisu uglazbljene iako i dalje zadržavaju njen prepoznatljiv, autentični ritam. Snažan ženski glas koji je istovremeno prkosan, inatljiv, ali i fragilan odzvanja stranicama ove zbirke urbane poezije koja će vam biti dobar suputnik dok se i sami pronalazite, gubite, odlazite i ponovno vraćate dobro poznatim, nezamjenjivim, zagrebačkim ulicama. Dok se vraćate Sebi.
I zato, ako slučajno još nemate plan za kišne i sive novembarske dane… Sada imate.
Plan za kišne dane
U ove kišne dane valjalo bi se zaljubiti
sad, na pragu zime
kad su ruke još dovoljno tople da osjete
tudji dodir preko tankih rukavica i jakne
i kad se dah ne ledi
nego mili preko vrata i ramena
kao šal od strasti i želje
od kašmira
U ove kišne dane valjalo bi se skrasiti
u horizontali s nekim toplim tijelom
pod dekom što miriše na omekšivač
stisnuti play ili pričati o navikama
o avanturama minulog ljeta
o putovanjima koja smo si upisali
kao da ćemo potrajati
do proljeća
U ove kišne dane valjalo bi riskirati
zaigrati partiju s otvorenim kartama
razgoliti mekana, ružičasta mjesta
pokazati nekom ožiljke
i dopustiti da prijeđe preko njih jezikom
kao da će nas to zaliječiti
pokrpati pukotine i spasiti
od smrzavanja
U ove kišne dane valjalo bi se zaljubiti
u mraku kina šaputati slatke gluposti
reći da je blesavo da ode jer ne mora
neka večeras prespava kod tebe
zašto da drhtiš pred sjevercem
što nemilice šiba sa Sljemena
noć ti više neće biti bastion samoće
do jutra
Photo: Pexels
