Vraćamo se selu. Zemlji. Tlu. Ako prije nismo bili svjesni važnosti tog povratka, pandemija se pobrinula da nam osvijesti – priroda je naš jedini dom. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva zauzela su mjesta koja im svojom kvalitetom odavno pripadaju na tržištu koje je još donedavno nemilosrdno gutalo male proizvođače. Usred pandemije, na pragove naših domova počele su pristizati košarice hrane koje su brzo putovale od polja proizvođača do stolova potrošača. I to nije jedini primjer kako sve više shvaćamo gdje leži prava vrijednost, koliko vrijedi kvaliteta onoga čime se hranimo i kako naša usmjerenost prema lokalnim, malim seoskim proizvodnim domaćinstvima može zakotrljati val pozitivnih promjena.
Da bi košarica prepuna fine, domaće hrane stigla do našeg doma, za početak – zaslužno je tlo. Kvalitetno tlo je preduvjet za kvalitetne biljke – lakoprobavljive, visokonutritivne namirnica za naše tijelo.
Kako bismo razumjeli važnost kvalitete tla, moramo za početak istaknuti jedan od većih ekoloških problema današnjice, a to je „opustinjavanje“ tla, kao posljedica njegove erozije.
Naime, agresivnom obradom tla dolazi do masivne erozije tla pri čemu se ono pretvara u prašinu i gubi svojstva koja ga čine plodnim. Što se više tlo obrađuje plugom i što ga se više kemijski tretira, to u njemu ima manje mikroorganizama zaslužnih za njegovu kvalitetu. Dapače, kemijski tretirano tlo je gotovo u potpunosti lišeno mikroorganizama.
Kemijska sredstva za tretiranje tla se najviše koriste u masovnoj proizvodnji stočne hrane, pri čemu toksične tvari dospijevaju direktno u naše blagovaonice, kao i u izvore pitke vode. Na ljudski organizam djeluju isto kao što djeluju i na tlo – ubijaju mikroorganizme neophodne za normalno funkcioniranje tijela, s čim su dokazano povezana mnoga oboljenja.
Višak ugljika u atmosferi i njegov manjak u tlu, osnovi je problem kada govorimo o zagađenju okoliša.
Rješenje problema erozije tla i globalnog zatopljenja je zapravo povezano i kako to uvijek biva s prirodom – prilično je jednostavno, a vezano je upravo uz ugljik – element koji vodi glavnu riječ u prirodi i na kojemu počivaju osnovni principi ekologije.
Ključ rješenja je CO2 koji nastaje izdisanjem kao i izgaranjem fosilnih goriva. On u atmosferi izaziva niz problema povezanih s globalnim zatopljenjem te ga stoga treba „povući“ iz zraka i „uskladištiti“ u tlo u kojemu je iznimno koristan i kojega obogaćuje. Priroda nam je već dala savršeno rješenje: proces fotosinteze u biljkama.
Biljke imaju sposobnost apsorpcije ugljikovog dioksida te ga one pretvaraju u energiju, odnosno hranu za sve one koji jedu biljke, ali i za ostatak hranidbenog lanca. Osim što proizvode hranu i kisik, biljke također ispuštaju ugljik putem korijena u tlo. Na taj način hrane mikroorganizme u tlu, a oni proizvode minerale koje biljke koriste za rast.
Zajedno, to čini savršeni ciklus. Jedino biljke imaju mogućnost vezati ugljikov dioksid iz zraka i njime obogaćivati tlo te tako istovremeno nuditi rješenje za dva velika ekološka problema – višak ugljika u atmosferi i njegov manjak u tlu.
Sjetimo se važnosti ovog procesa kada vidimo vijest o sječi šuma u Južnoj Americi ili uništavanju vegetacije na našoj obali. Nemojmo pomisliti kako nije naš problem samo zato što se događa nekoliko (stotina ili tisuća) kilometara od nas. Osvijestimo se globalno, kako bismo mogli djelovati lokalno i tako mijenjati na bolje mikroklimu našeg ekosistema.
Budimo blagi prema tlu koje nas hrani i ono će biti blago prema nama. Uvjerena sam, i sami ćemo iscijeliti ukoliko pomognemo prirodi da učini isto.
Photo: Pexels, Unsplash
