Prebirala sam po polici knjižnice u koju često zalazim. Pogled mi je lutao od knjige do knjige, ne tražeći ni naslov ni autora ni vrstu štiva, sve dok nisam ugledala nju – Pismo kćeri, Maya Angelou. Na poleđini je stajalo: „Rodila sam jedno dijete, sina, ali imam na tisuće kćeri. Crne ste i bijele, Židovke i muslimanke, Azijke, Latinoamerikanke, Aleutkinje i Indijanke. Krupne ste i sitne i zgodne i priproste, homoseksualne i heteroseksualne, obrazovane i nepismene, i ja se obraćam svima vama. Ovo vam ostavljam u nasljeđe.“ Nisam imala dileme, ovo je bila moja sljedeća knjiga.
S Mayom Angelou prvi put sam se susrela čitajući „Mama, ja i mama“ koju sam si poklonila uživajući u vremenu za sebe na jednom od nekadašnjih Interlibera. Način na koji se Angelou obraća čitatelju posve me osvojio. Imala sam osjećaj kao da sjedi preko puta mene, u udobnom naslonjaču na trijemu kuće njene bake u Arkansasu, u ljetno predvečerje, taman kad popuste južnjačke vrućine, i uz čašu preslatkog ledenog čaja priča mi priče glasom koji ostaje urezan u sjećanje. Jedna je od onih koje ne želite samo čitati, želite je slušati i dotaknuti ruku, želite vidjeti njenu mimiku, geste i nehotične pokrete dok radi ono što najbolje zna – priča i uči vas.
Maya Angelou preminula je 2014. godine, nakon dugog, zanimljivog i bogatog života u kojemu je bila pjesnikinja, glumica, aktivistica, borkinja za ljudska prava, spisateljica i jedna od najutjecajnijih osoba novije američke povijesti.
„Pismo kćeri“ sastoji se od 28 kratkih priča u kojima nas spisateljica vodi kroz događaje, ljude i mjesta iz vlastitog života od kojih je naučila najvažnije lekcije. Početak svake priče čini se kao usputno ispričana anegdota, zanimljiv isječak iz živopisnog, mozaičnog, katkad i turbulentnog života. Ipak, kraj svake od njih donosi poruku veću od sebe same. Spoznaje su svuda oko nas, ako umijemo čitati ono što nam život tiho i nenametljivo šapuće. Sami biramo koliko ćemo ga slušati i koliko ćemo u tom ćutanju i sami rasti. Evo nekih od poruka koje ostaju notirane za ostanak u sjećanju:
…o porijeklu…
„…Razmišljajući kasnije o tom bolnom incidentu, prisjećam se svega što mi je Arkansas dao. Shvatila sam da nikada ne smijem zaboraviti odakle sam došla. Moja se duša uvijek treba osvrtati iza sebe i diviti se brdima na koja sam se uspela i rijekama koje sam pregazila i izazovima koji još čekaju na tom putu. To me znanje osnažuje.“
…o profinjenosti…
„Oličenje profinjenosti krajnja je jednostavnost.“
…o jadikovkama…
„ Nikad ne jadikuj. Zvijer tako zna da je žrtva u blizini. Potrudi se da ne umreš dok ne učiniš nešto divno za čovječanstvo.“
… o padanju i hrabrosti uspona…
„Devet mjeseci poslije imala sam predivnog sinčića. Zbog njegova sam rođenja smogla dovoljno hrabrosti da izmislim vlastiti život.“
