Ako ste mog knjiškog senzibiliteta, nema sumnje da ste već čuli za Bernardine Evaristo, književnicu i prvu crnkinju koja je osvojila nagradu Booker za roman Djevojka, žena, drugo. Prošlo ljeto čitala sam upravo tu uspješnicu koja me u potpunosti oduševila i oborila s nogu, što se ne događa često. Kad sam na polici knjižnice netom pred godišnji odmor ugledala knjigu o kojoj vam danas govorim, nisam dvojila trebam li je pročitati. Manifest, kako kaže njegova naslovnica, jest “savršeno štivo za svakoga tko sanja velike snove”. U prvom redu, ovo je jedna zanimljiva biografija i svjedočanstvo u kojem Evaristo piše o svom djetinjstvu, mladenaštvu, sazrijevanju, odnosu prema umjetnosti, o svim svojim ljubavima i ljubavnim traženjima i prijateljstvima koja su je oblikovala. Nagrada Bookmark ono je što je odjeknulo u javnosti, no prije tog posve zasluženog priznanja stoji četrdeset godina profesionalnog umjetničkog rada, što onoga vezanog uz kazalište, što onoga vezanog uz pisanje. O svemu tome možete čitati u ovoj autobiografskoj knjizi/memoarima koji nisu pisani dosadno taksativno i grubo činjenično, već su zbilja samosvjesna i emotivna osobna ispovijest o svemu onome što je Evaristo učinilo tako briljantnom.
Čini mi se da je davno prije nego što je postala ono što danas jest: ikona u književnom svijetu, gorljiva feministkinja, predvodnica crne kulturne scene Londona, uspješna i objavljivana autorica bila jednostavno – dovoljno hrabra da bude svoja. Ovi memoari će tu istu hrabrost udahnuti svakom svom čitatelju.
Photo: Pexels
