Slavenka Drakulić ime je koje ne možete zaobići ako ste čitatelji barem dijela književnosti ovih prostora. Moj prvi susret s njom bio je poprilično uznemirujuć jer sam pred mnogo godina, ne znajući u što se upuštam, odabrala naslov Kao da me nema kao prvu knjigu Slavenke Drakulić koju ću pročitati. Dugo, dugo poslije mogla sam prizvati osjećaj nemira, gnušanja i užasa koji me posve obuzimao za vrijeme čitanja i koji se utaborio negdje u meni ne dajući mi da zaboravim stravu nedavnog rata koju je Slavenka Drakulić tako opipljivo opisala. Nisam imala sumnje, preda mnom je bila velika knjiga i velika književnica, no isto tako nisam imala sumnje – knjiga…
-
-
Reading journal, November’22
Na ovaj tihi dan, dok su vaše misli s onima koje više ne možete zagrliti, ostavljam vam poeziju da to učini umjesto njih. Ovog studenog, Olja Savičević Ivančević: Divlje i tvoje. Vijek Kada je došlo do toga Bila sam neočekivano mirna Otresla sam pepeo s haljine i krenula Toliko naglo i sigurno Da sam se i sama zapitala Kako možeš tako mirno i spokojno Kako možeš tako brzo i bezbrižno U daljini sam uočila Medvjedicu koja razgrće gole šume Koze kojima se pod nožicama Krune brda Vučice i lasice u suštiku Gladne malo krvave oko usta Iako su se skrivale Poznala sam ih i mahnula im Pa bile su to…
-
Reading journal, October ’22
Obožavam jesen. Nove početke, povratak u rutinu, na gradske ulice koje ponovno, još jednom, nude neke nove mogućnosti za neku novu mene. Ipak, unatoč optimizmu koji me uvijek oblije početkom jeseni, ponekad se ne mogu othrvati nekom sivom, kišnom, tmurnom danu na kraju kojeg samo želim šalicu vrućeg čaja od koprive i neku knjigu koja će me utješiti. Mislim da sam pronašla jednu upravu takvu, koju ću grliti često onih hladnih dana u kojima mali problemi imaju za zadatak učiniti se velikima, iako su često minijaturni baš poput onih koji ih stvaraju. Zapela mi je za oko. Prolistala sam je usput, na nogama, jednom rukom, noseći hrpetinu obećavajućih knjiga u…
-
Reading journal, September ’22
„Snažan, hrabar, seksi roman koji praskom otvara pogled u svijet koji tek trebamo upoznati.“ – Sunday Times Djevojka, žena, drugo od Bernardine Evaristo privukla me poput magneta. Naslov i grafika naslovnice doista nikad nisu bili primamljiviji – profil magično lijepe crnkinje s divnim turbanom na glavi prizvao me na prvu, a naslov se činio kao nešto s čim bih započela svoj osobni dnevnik, kad bih samo bila dovoljno hrabra da ga započnem i dovoljno disciplinirana da ga ikad završim. Srećom, i hrabra i disciplinirana bila je Bernardine Evaristo, britanska spisateljica koja je za ovaj roman 2019. godine dobila nagradu Booker. Isti je 2020. godine proglašen romanom godine, dobitnik je British…
-
Reading journal, August’22
Kada pričamo o literaturi namijenjenoj roditeljima, onda je pri samom vrhu popisa najcjenjenijih autora zasigurno Jasper Juul. Taj danski učitelj, socijalni radnik, pedagog i psihoterapeut svoj je radni vijek posvetio pomaganju roditelja u pronalaženju najboljeg pristupa odgoju njihove djece. Iz godina bogatog iskustva proizašao je niz knjiga, a jednu od njih čitamo ovog kolovoza; Kako s ljubavlju reći NE – Jasper Juul. Za razliku od onoga što bi se isprva čitajući naslov moglo zaključiti, knjiga se zapravo puno više bavi tematikom govorenja „da“, odnosno autor nas uči kako govorenje „ne“ jednoj stvari zapravo znači reći „da“ nekoj drugoj. Reći „ne“ svom djetetu jedan je od najizazovnijih segmenata roditeljstva, jer je…
-
Reading journal, July’22
Prvi srpanjski ponedjeljak bi možda sam po sebi zahtjevao neko lakše štivo, chick lit roman džepnog izdanja, taman da ne zauzme previše mjesta – što u torbi za plažu, što u glavi koja vapi za (godišnjim) odmorom. No, već se dovoljno dobro poznajemo da mogu reći da navedeno nije moj “cup of tea”, a usudim se reći – nije ni vas koji ovo čitate. I zato, dobrodošli u retke znojenja, što zbog nesnosnih vrućina, što zbog nesnosnih pitanja koje će otvoriti knjiga “Majčinstvo” autorice Sheile Heti. “Roman Sheile Heti lako bi mogao postati najvažnijim književnim djelom na temu majčinstva…” napisao je The Guardian. Slažem se, mogao bi, ako već i…
-
Reading journal, June’22
Rupi Kaur jedna je od umjetnica koja je obilježila stvaralaštvo nas milenijalaca, što zbog svoje umjetnosti kao takve, što zbog objavljivanja iste putem društvenih medija, transportirajući pisanu riječ s polica knjižnica i postavljajući je u okvire digitalnog svijeta koji generalno u fokusu ima prvenstveno vizualni, estetski sadržaj. S tek dvadeset i jednom godinom Rupi Kaur napisala je, ilustrirala i sama objavila svoju prvu zbirku poezije „Milk and honey“ („Mlijeko i med“), nakon čega je uslijedila zbirka poezije pod nazivom „The sun and her flowers“ („Sunce i njeni cvijetovi“). Krajem 2020. godine objavljena je njena treća po redu zbirka poezije „Home body“ („Tijelo dom“) koja se našla na vrhovima lista najprodavanijih…
-
Reading journal, May’22
Dok se nisam susrela s Nastjom i njenom „Kud si krenula?“ nisam znala što to znači pojam „stakleno dijete“, ali mi je, u trenutku kada sam prvi put čula za njega, prostrujala misao kako je zanimljiva činjenica da većina ljudi staklo smatra vrlo krhkim i lomljivim materijalom, dok zapravo, tehnički gledano, ima veliku čvrstoću i tvrdoću, a potpuno je otporno na vodu i većinu kiselina. Poprilično je to čvrst i postojan materijal, premda proziran, toliko da se kroz njega može gledati… Nisam ni znala koliko sam zapravo bila blizu u shvaćanju. Nekoliko životnih spoznaja (i nešto čitanja) kasnije, sada znam – upravo to su staklena djeca. S odmakom od tehničkih…
-
Reading journal, April’22
Prebirala sam po polici knjižnice u koju često zalazim. Pogled mi je lutao od knjige do knjige, ne tražeći ni naslov ni autora ni vrstu štiva, sve dok nisam ugledala nju – Pismo kćeri, Maya Angelou. Na poleđini je stajalo: „Rodila sam jedno dijete, sina, ali imam na tisuće kćeri. Crne ste i bijele, Židovke i muslimanke, Azijke, Latinoamerikanke, Aleutkinje i Indijanke. Krupne ste i sitne i zgodne i priproste, homoseksualne i heteroseksualne, obrazovane i nepismene, i ja se obraćam svima vama. Ovo vam ostavljam u nasljeđe.“ Nisam imala dileme, ovo je bila moja sljedeća knjiga. S Mayom Angelou prvi put sam se susrela čitajući „Mama, ja i mama“ koju…
-
Reading journal, March’22
„Duga je povijest pokušaja ispravljanja onih koji nisu istovjetni većini, povijest sagrađena od drevnih greda za vješala, sprava za mučenje, koncentracijskih logora, plinskih komora, istiskivanja na rub društva.“ Ivana Bodrožić napisala je roman koji je podignuo i uskovitlao dobro slegnutu prašinu takozvanih konzervativnih vrijednosti ovih prostora, što za mene znači da se smjestio na listu onih koje valja pročitati. Očekivala sam obiteljsku dramu zapakiranu u politički kontekst, očekivala sam temu vezanu uz ljudska prava ili prava manjina (kako ih volimo zvati, specificirajući jedna te ista i univerzalna, ljudska prava), očekivala sam malo tuge i puno bunta, ali misao koja mi čitajući ovaj roman ne prestaje rovariti po umu jest kako…
