„Snažan, hrabar, seksi roman koji praskom otvara pogled u svijet koji tek trebamo upoznati.“ – Sunday Times
Djevojka, žena, drugo od Bernardine Evaristo privukla me poput magneta. Naslov i grafika naslovnice doista nikad nisu bili primamljiviji – profil magično lijepe crnkinje s divnim turbanom na glavi prizvao me na prvu, a naslov se činio kao nešto s čim bih započela svoj osobni dnevnik, kad bih samo bila dovoljno hrabra da ga započnem i dovoljno disciplinirana da ga ikad završim.
Srećom, i hrabra i disciplinirana bila je Bernardine Evaristo, britanska spisateljica koja je za ovaj roman 2019. godine dobila nagradu Booker. Isti je 2020. godine proglašen romanom godine, dobitnik je British Book Awards te je bestseler broj jedan Sunday Timesa.
Ovaj fantastičan roman bez ikakve dileme je u prvom čitanju postao jedan od onih koji se nalaze na wish list-i moje biblioteke iz snova. Priča je to o ženama, djevojkama i svima onima koje se osjećaju „između“ – između spolova, rodova, zemalja i kontinenata kojima pripadaju, klasa i slojeva društva, rasa i entiteta.
Evaristo plete najfiniju čipku od života likova kroz stoljeća Velike Britanije i zemalja koje su uz nju povijesno usko vezane.
Amma je redateljica kazališnih predstava, feministica, umjetnica i out-ana lezbijka.
Yazz je Ammina buntovna kći, studentica koja želi postati novinarka.
Dominique je Ammina najbolja prijateljica i suradnica, samodovoljna frajerica.
Carol je uspješna poslovna žena iz siromašne radničke obitelji s bolnim sjećanjem iz djetinjstva.
Bummi je Carolina majka, koja godinama nakon smrti muža otkriva skrivene dijelove sebe.
LaTisha je Carolina prijateljica iz škole koja je postala samohrana majka i radi u supermarketu.
Shirley je Ammina najbolja prijateljica iz djetinjstva koja je postala učiteljica, između ostalih, i Caroleina.
Winsome je Shirleyina majka, rođena na Barbadosu, koja se tamo vratila provesti mirovinu.
Penelope je Shirleyina kolegica koja je kao djevojčica, za šesnaesti rođendan, otkrila da je posvojena.
Megan/Morgan dijelom Etiopljanka, dijelom Afroamerikanka, dijelom Malavijka, a dijelom Engleskinja je G.G. ina (omiljena) unuka.
Hattie, koju njeni potomci zovu G.G. ima devedeset i tri godine, vlasnica je farme, majka Ade Mae i Sonnya i baka mnogoj unučadi, a u sebi nosi tužnu tajnu iz mladosti.
Grace je dijete miješane rase, koju je njena samohrana majka Daisy rodila s tek navršenih šesnaest, zahvaljujući jednokratnoj romansi s momkom iz Abesinije. Grace je kasnije rodila Hattie.
Životi su to čije su jedinstvene priče sasvim zanimljive i kao samostalne cjeline, nesvakidašnje detaljno i pomno razrađeno ispripovijedane priče koje gotovo da postaju opipljivo stvarne. Međutim, u mreži kakvu je isplela Evaristo, one zajedno čine nerazdvojivo klupko briljantno osmišljene radnje povezane kroz generacije i povijest jedne zemlje.
I zato, ako biste me pitali zašto biste trebali pročitati ovaj roman, a ja imala samo jedan pasos da vas na to nagovorim, rekla bih: „Zato što o povijesti muškog roda možete čitati u udžbenicima, a o povijesti ženskog možete čitati samo u romanu Bernardine Evaristo. Zasada. Ovo je priča o nama.“
Photo: Pexels
