Postoji puno simptoma i znakova trudnoće. Za neke su to jutarnje mučnine, za neke promjena osjeta okusa, za druge umor ili pak iznenadna euforija. U svakom slučaju, jednom kada sretnu vijest obznanite drugima, pojavit će se još jedno obiljezje trudnoće, gotovo je nemoguće da vas zaobiđe – tajni znak na Vašem čelu na kojem će pisati “O, ti (ne)poznata osobo, molim te savjetuj me o svemu vezanom uz porod, babinje i odgoj djeteta.” Ne dajte se zavarati, znak je tu, jasan i čitak, iako ga jedino vi ne vidite (valjda je i to posljedica hormona?). Zbog tog znaka (ja drugo objašnjenje zbilja nisam uspjela pronaći) će vam se često obraćati ljudi s kojima ste bliski, a osobito oni s kojima niste. Većina njih će izjavljivati neke rečenice, toliko dobro saživljene s našim jezikom, toliko puta ponovljene da će vam biti teško zamisliti da neke od njih nisu baš točne. Ipak, nisu. Ma koliko puta vam ih netko ponovio, ma kako poznato zvučale, i dalje nisu istina. Nažalost, za razliku od ostalih simptoma trudnoće koji će proći nakon poroda, onaj znakić na čelu ipak neće nestati. Dapače, bit će tu da dežurni savjetodavci i dalje preispituju vaše roditeljske odluke i ponude prikladnije rješenje. I kako već dobro znamo da druge ne možemo i ne trebamo moći mijenjati, hajdemo promijeniti sebe i razbiti neke mitske, dobro poznate rečenice:
„Malo dijete – mala briga, veliko – velika.“
Nakon ove rečenice slijede još neke poput: „ono teško tek slijedi“, „vidjet ćete vi kad poraste“ i slično … Prijetnje umotane u narodne izreke i navodne dobre želje. Ako ste čuli ovo, a beba vam je još mala pa ne znate što vas čeka u budućnosti ili ste pak trudnica pa vam je budućnost još neizvjesnija – ne brinite. Lažu vam. Simple as that. Lažu i nisu dobronamjerni. Naravno, postoji puno zahtjevnih perioda u životu djeteta, ali usprkos tomu – maleno dijete s vremenom postaje sve samostalnije, od načina hranjenja, hodanja, zabavljanja, uspavljivanja… U početku se vi odgovorni za sve to, a s vremenom dijete uči obavljati neke zadaće samo. Ako ništa drugo, uči govoriti pa više ne trebate nagađati što mu treba. Možete ga pitati. Zar to nije jednostavnije? Roditeljska briga je uvijek prisutna i nema lakog perioda jer je svaki zahtjevan na svoj način (kao i lijep, ali to se obično izostavi reći), ali stvari ne postaju teže s vremenom i govoriti to majkama malenih beba nije nikakva pomoć, nego zastrašivanje. Ne dajte se uplašiti prijetnjama onih koji samo djeluju iskusnije ili se takvima prezentiraju, a pravo je pitanje jesu li zapravo.
„Uzivajte u svakoj sekundi jer Vaše dijete prebrzo odrasta.“
Ne znam koliko puta sam čula ili pročitala ovaj možda dobronamjeran, ali zapravo opterećujuć i za mene – toksičan savjet. Ova rečenica mi je dugo izazivala anksioznost jer sam se pitala kako je moguće uživati u baš svakoj sekundi?! I znate što – nije! Vaše dijete ne odrasta prebrzo, odrasta točno onim tempom kakvim i treba, kakvim je normalno rasti i odrastati. „Prebrzo odrastanje“ je sintagma odraslih i rezultat iskrivljene percepcije vremena, a konstantno ponavljanje ove fraze izaziva nervozu i kod najsavjesnijih, većinu vremena prisutnih i sretnih roditelja. Da, dijete raste i odrasta. Ali s njim rastemo i mi. Ljepota je u procesu jednoga i drugoga i uviđanju napretka s vremena na vrijeme. Ali uživanje u svakoj sekundi je ekstremno visoko postavljena ljestvica koja od nas traži – nemoguće. Volimo li svoju djecu? Najviše i zauvijek! Volimo li svaku sekundu u danu? Naravno da ne! I to je sasvim normalno. Skinite si imperativ sreće s leđa i dopustite rast – i sebi i djetetu.
„Sve se može kad se hoće.“
Ovo ćete često čuti u prvim mjesecima i godinama majčinstva i na žalost, uglavnom baš od drugih žena. Meni posebno drag biser koji najljepše svijetli pod reflektorima društvenih mreža. So not true! Znate onu : „Ali sve je stvar samo dobre organizacije!“. U prijevodu, to samo znači da osoba koja vam to govori ima mogućnost rasporediti dio posla na veći broj ljudi. I to bi bilo sasvim u redu, sve dok ne lažemo da sav taj posao radi jedna „dobro organizirana“ osoba. Nametati takav pritisak onim majkama koje nisu u mogućnosti imati pomoć (a u idealnom svijetu bismo je sve imale) i samo zato ih prozivati za nedostatak volje, truda, organizacije ili slično, jednostavno nije pošteno prema ženama koje svakodnevno žongliraju u svom multitasking kaosu i daju sve od sebe da se sistem ne uruši. A većinom se, upravo zbog njih, i ne uruši. I zato, svaki put kad čujete „sve se može kad se hoće“, sjetite se da je osoba koja vam to govori u pravu – zbilja možete imati sve. Valove u kosi, topli ručak od domaćih namirnica na stolu, poslovni projekt predan točno na vrijeme, ručno izrađenu Montessori igračku i odrađen trening za sebe. Da, možete imati sve to. Ali ne bez ičije pomoći i ne u isto vrijeme. Budimo poštene jedne prema drugima i recimo to naglas.
