Najbolja stvar koju si učinio za svoju djecu bila je otići po papir na kojem piše bolest seratonin dopamin noradrenalin transmiteri neuroni neuriti utješne riječi koje kažu ovo tu – to sam ja ovo pored nas – to je moja bolest dali smo joj ime sada može hodati uz nas vodit ćemo je u šetnju pripitomit ćemo neman napraviti joj kućicu u dvorištu ugravirati nadimak tek ponekad noću vaš mirni san nevinoće prekinut će lavež iz kućice za pse u kojoj nikoga nema susjedi će se čuditi kućica u dvorištu uvijek prazna a mi ćemo znati ona je unutra posvojena naša utaborena povest ćemo je na izlete brodom preko Save…
-
-
Ljeto u staklenci: pekmez od smokava
Ne postoji ljetniji i morskiji zalogaj od zrele, sočne i mekane kraljice Mediterana – smokve. Posebno sam emotivna kad je ona u pitanju pa ćete do recepta morati strpljivo, kroz priču o tome zašto je volim. Na ulazu u moju rodnu kuću, u malom, zemljom škrtom vrtu s desna rasla je, skupa sa mnom, najljepša primorska smokva koju sam ikada vidjela. Jednako široka koliko i visoka, svojim granama i grubim, velikim listovima, prelazila je preko zidića koji ju je omeđivao. Cijeli moj život bila je tu, svako ljeto izvjesno i izdašno rađala i nudila nam svoje plodove, koji su dozrijevali postepeno pa nije bilo ljetnoga predvečerja kada nam nije ponudila…
-
Reading journal, August’23 – part2
Zadnji je dan kolovoza i ljeto počinje mirisati na zrelo voće koje na stol donosi početak jednog novog, zlaćanijeg i kišovitijeg razdoblja. Miris na balkonu nije onaj kakav je bio još pred samo nekoliko tjedana, slutnja promjene osjeća se poput vlage u zraku. Odjeća postaje šuškavija i mekša, a glazba manje napadna i tiša. Napitci više ne moraju biti hladni i napokon se možemo malo više grliti. Bablje ljeto je oduvijek za mene bio jedini kraj koji je naslućivao novi početak. I savršeno godišnje doba za slušati i čitati onog koji je za mene prvi i jedini – Arsen. U mojoj „kući na moru“ pronašla sam zbirku njegovih pjesama koju…
-
Minimalizam – bezlično pomodarstvo ili stil života?
Čujete li često izjave poput: “Nikad ne bih mogla biti minimalist, previše volim svoje stvari.” ili “Obožavam kombinirati odjeću i nakit, nisam minimalist.” ili “Minimalistički uređeni interijeri su hladni i bezlični.”? Nakon godina učenja o minimalizmu i tome što stoji iza filozofije “manje je više” bez imalo ustručavanja mogu reći kako je riječ o (kičastim) pretpostavkama.Niti minimalizam znači odreći se predmeta koji za nas imaju vrijednost (i to ne nužno materijalnu), niti moramo živjeti u sterilnim prostorima (iako se tako na prvu može doimati prostor lišen viškova), niti se moramo odijevati dosadno. Dapače, umijeće dobrog odijevanja uz manje predmeta itekako potiče kreativnost, planiranje i traži “dobro oko”, a čisti prostori…
-
Reading journal, August’23 – part1
Ako ste mog knjiškog senzibiliteta, nema sumnje da ste već čuli za Bernardine Evaristo, književnicu i prvu crnkinju koja je osvojila nagradu Booker za roman Djevojka, žena, drugo. Prošlo ljeto čitala sam upravo tu uspješnicu koja me u potpunosti oduševila i oborila s nogu, što se ne događa često. Kad sam na polici knjižnice netom pred godišnji odmor ugledala knjigu o kojoj vam danas govorim, nisam dvojila trebam li je pročitati. Manifest, kako kaže njegova naslovnica, jest “savršeno štivo za svakoga tko sanja velike snove”. U prvom redu, ovo je jedna zanimljiva biografija i svjedočanstvo u kojem Evaristo piše o svom djetinjstvu, mladenaštvu, sazrijevanju, odnosu prema umjetnosti, o svim svojim…
-
Reading journal, July’23 – part2
“Kako ste dospjeli ovamo? pitat će se kad nas budu proučavali, ovako razbacane i oštećene, radili teorije i makete, tragova nije bilo.” Knjjige su prelijepi pokloni. Imam sreću što sam okružena prijateljima koji znaju što mi znači dobra knjiga pa mi je ova u ruke došla za rođendan, nakon što sam, nimalo sugestivno, hvalila autoricu do besvijesti, kako to inače volim raditi s onim tko me oduševi. Jedna i jedina, Ivana Bodrožić napisala je knjigu stihova koji su osjećajni, a ni u kom trenutku patetični, koji su duboki, a ni u kom trenutku pretenciozni, koji su kompleksni, a ni u kom trenutku neshvatljivi. Bodrožić je napisala knjigu, a prijatelj posvetu:…
-
Reading journal, July’23 – part1
Ovo je priča o knjizi za koju je bila potrebna velika upornost. Kupljena na prošlogodišnjem Interliberu, stajala je strpljivo među ostalim knjigama, čekajući da dođe na red od svakodnevnih obaveza i, u tom trenutku, prioritetnijih štiva. I napokon, ovo proljeće, uzbuđena i sretna, započela sam s čitanjem. Rezencija je trebala biti spremna za svibanj, kao dobar nastavak travanjskog Reading journala s temom Marije Jurić Zagorke. No, kako kaže stara poslovica – “Čovjek planira, Bog se smije”. U travnju su se desile neke ne baš ugodne životne okolnosti koje su baš sve ostalo izbrisale s liste prioriteta i kako to obično biva – zdravlje je postalo jedino bitno. Naravno, nevolja nikad…
-
Ljetna osvježavajuća voda
Ljeto je zakucalo na vrata i sigurno već sada svaki slobodni trenutak provodite na otvorenom, na balkonima i terasama (ako ste sretnici, uz more!) dok se hladite nekim osvježavajućim pićem, čekate godišnji odmor i zazivate dašak povjetarca. S obzirom da se ljeti ne preporučuje hladiti se alkoholnim pićima, a u sokovima koje možete pronaći na policama trgovina često ima više šećera, bojila i konzervanasa nego samog voća od kojeg su dobiveni, preporuka stručnjaka je konzumirati što više onoga što nam je svima najdostupnije, najjeftinije, a zasigurno i najzdravije – vodu. U nastavku vam dajem jednostavan receptić s kojim možete napraviti vlastitu “vodu s okusom”, a koja je moj omiljeni napitak…
-
Zagrebačko kazališno ljeto
Kazalište je za mene odavno prestalo biti mjesto društvenog susreta, a postalo mjesto gdje se najradije susrećem samo s jednom osobom – samom sobom. Kažu da su introverti ljudi koji svoje baterije pune u samoći i mada se nikada nisam smatrala introvertom, samoća mi je oduvijek jako godila. Od najranije dobi voljela sam se zavući u neki samo moj kutak, s knjigom ili časopisom, biti sama na plaži uz more ili u šetnji, sa slušalicama i nekim dobrim podcastom, glazbom ili samo tišinom. Ali samoća u kazalištu – nešto je najbolje što sam u tridesetima isprobala. Tih nekoliko sati rezervirani su samo za moj unutarnji svijet, za introspektivu, za promatranje…
-
Reading journal, April’23
ONE PRIJE NAS Davno prije nego što smo na scenu stupile mi, žene generacije „Y“, postojale su žene koje su nam prethodile i koje su svoje borbe vodile u okvirima koje je danas teško pojmiti. Pokušajte samo zamisliti društveni poredak u kojemu žena ne smije sama izaći na ulicu, ne smije pisati, ne smije raditi ili pak odabrati život bez udaje. Iako nama Milenijalkama ovo zvuči poput scenarija neke distopijske serije, upravo takva pravila određivala su sudbine žena koje su živjele na ovim prostorima prije nas. Srećom po sve nas koje danas na ovaj ili onaj način živimo sa i od tipkovnice, baš tada i baš ovdje, krajem 19. st.,…
