Prošli mjesec recenzirala sam Genijalnu prijateljicu koja je Elenu Ferrante vinula u vrh svjetski priznatih autorica, a koja je mene osobno poprilično razočarala, možda baš zbog tolikih pozitivnih kritika koje sam o njoj prethodno čula i velikih očekivanja koje sam slijedom toga imala. Uporna kakva jesam, s dozom kritike prema vlastitom prvom dojmu, Eleni Ferrante i njenoj genijalnosti odlučila sam dati novu šansu s drugom knjigom koju čitamo ove godine, a ona je Mračna kći. Osim druge prilike koju sam bila dužna pružiti, privukla me zanimljiva naslovnica i činjenica da je o knjizi koju sam odabrala za ovu veljaču The New Yorker rekao sljedeće: „Premda se dobar dio dramatičnih događaja…