DESIGN & LIFESTYLE

Što kada je više – previše?

Koliko puta ste otvorili ormar pun stvari i shvatili da zapravo nemate što obući?

Koliko puta ste odlučili očistiti sav taj nered, a potom odustali na pola puta, kada ste shvatili da nakon sati i sati čišćenja viškova police nisu ništa praznije jer ste ipak putem zaključili da Vam sve te stvari koje ne koristite zapravo trebaju?

Koliko puta ste bili frustrirani količinom stvari koje posjedujete, a koje Vam zapravo ne služe ničemu, osim da ih povremeno prebacujete s jedne hrpe na drugu u pokušaju da napravite malo reda?

Nedavno sam počela ozbiljno misliti o tom problemu s kojim smo se svi ponekad susreli i u malom osobnom istraživanju došla do nekih tuđih i nekih osobnih zaključaka koje bih htjela podijeliti s Vama, s obzirom da mi se čini da su pravi „lifesaver-i“.

1. Prenatrpanost prostora stvarima povezana je s time kako planiramo, tj. planiramo li uopće prostor u kojem živimo

S obzirom na moju struku, ovo me osobito zainteresiralo. Kako planiramo i organiziramo životni prostor neposredno se odražava na to kako ga kasnije koristimo, tj. koristi li taj prostor nama na način koji odgovara našim potrebama. Istraživanja pokazuju da ljudi ne koriste više od 40 % prostora kojeg posjeduju. Kada je riječ o dizajniranju prostora, ono mora biti u skladu s dvjema stvarima: kako ljudi koji ga koriste žive te što im je zbilja važno. Ako kvalitetno dizajniramo prostor, ako svakom njegovom segmentu pridružimo funkciju koju želimo da obnaša, tada ćemo pri samom korištenju biti „navigirani“ na održavanje u skladu s tom funkcijom. Ako prostor u startu nije promišljen na takav način, u korištenju će biti teško stvoriti red.

2. Uspjeh je (pogrešno!) definiran materijalnim posjedovanjem

Htjeli to priznati ili ne, kroz medije smo konstantno bombardirani informacijama (što direktnim, što indirektnim) da „biti“ znači „imati“. Što više toga posjeduješ, to si uspješniji. Uspjeh definiraju oni kojima je u cilju od čovjeka stvoriti potrošača, i to onog koji troši stalno, neovisno o stvarnim potrebama. Katkada se nesvjesno priklanjamo takvoj definiciji uspjeha i da parafraziram ono poznatu – kupujemo stvari koje nam nisu potrebne novcem kojeg nemamo.

3. Utjecaj konzumerizma na okoliš je veći no što mislimo

Imam dojam da je pitanje očuvanja okoliša uvijek rubna i usputna tema, pa namjerno ovu točku ne ostavljam za kraj. Pretpostavljam da je tema marginalizirana iz razloga što još uvijek uživamo blagodati naše planete te nam je teško zamisliti svijet u kojem nije tako. Ipak, ako probamo osvijestiti da svaki komad odjeće ili predmet koji nam nije potreban direktno ugrožava tu planetu, što u procesu proizvodnje, što pri odlaganju u okoliš, možda shvatimo da će i iza nas doći generacije kojima bi bilo lijepo ostaviti više cvijeća, a manje smeća. Uostalom, čak ne trebate ništa činiti. Samo – nemojte činiti. Kupovina jednog komada odjeće po sezoni je sasvim dovoljna (ili pretjerana?) – nepotrebno je kupovati novu haljinu za svaki izlazak, dovoljno je samo promijeniti frizuru da bi dojam bio dobar, a okoliš očuvan 😉

4. Ljudi ne žele stvari, nego osjećaj

Koliko često ste naišli na rečenicu: “Kada se osjećaš loše – kupi si nešto.” Svi znamo onaj slatki osjećaj kada kupiš novu stvar– riječ je o kratkotrajnom podizanju raspoloženja. Dok dođemo kući s tom vrećicom (najlonskom?) stvari, uzbuđenje će splasnuti, shvatit ćemo da nam nove hlače i ne odgovaraju s ostatkom garderobe, da su možda ipak malo prevelike i da ćemo, već pri skidanju etikete, znati da će završiti na onoj gornjoj polici koju ćemo tako rijetko dohvaćati. Zar ne bi bilo bolje da loše raspoloženje popravimo tako da zovnemo frendicu i, makar preko žice (a najbolje uživo), kažemo što nas tišti pa uz red humora i sladoleda od vanilije zaključimo da je bolje pogledati još jednom Dirty Dancing nego voziti do prvog shopping centra?

Za ovaj put, toliko. O problemu “gomilanja” i ideji minimalizma kao rješenju ću Vam još pisati jer me fascinira koliko nam nepotrebne muke u svakodnevnom životu stvara “imanje”, a koliko bi mali pomaci u našoj svijesti mogli očistiti ormare, stvoriti prostor u kojemu ćemo kvalitetnije funkcionirati, sačuvati okoliš, a novac usmjeriti na puno dugotrajnija zadovoljstva. Ako mene pitate, to bi bila putovanja. I hrana. Uvijek hrana. Ali o tome neki drugi put. 😉