Kazalište je za mene odavno prestalo biti mjesto društvenog susreta, a postalo mjesto gdje se najradije susrećem samo s jednom osobom – samom sobom. Kažu da su introverti ljudi koji svoje baterije pune u samoći i mada se nikada nisam smatrala introvertom, samoća mi je oduvijek jako godila. Od najranije dobi voljela sam se zavući u neki samo moj kutak, s knjigom ili časopisom, biti sama na plaži uz more ili u šetnji, sa slušalicama i nekim dobrim podcastom, glazbom ili samo tišinom. Ali samoća u kazalištu – nešto je najbolje što sam u tridesetima isprobala. Tih nekoliko sati rezervirani su samo za moj unutarnji svijet, za introspektivu, za promatranje…