Znaš da to želiš knjiga je u kojoj je sadržano dvanaest priča, ali jedina vrijedna moje iskrene preporuke je fantastična Cat person, zbog koje ovu zbirku morate uzeti u ruke što prije. U trenutku kada je Cat person objavljena u časopisu New Yorker postala je senzacija koja je, zasluženo, spisateljicu Kristen Roupenian učinila slavnom. Ovo kratko prozno djelo se u početku čitatelju može činiti nedovoljno intrigantnim ili ambicioznim, no vjerujem da će poanta priče dotaknuti svaku suvremenu ženu (i ponekog osviještenog muškarca) koja se barem ponekad našla u situaciji da iz ovog ili onog razloga kaže „ne“ daljnjem razvoju događaja, neovisno radi li se o nevinom pozivu na kavu ili…
-
-
Reading journal, March’24
Stigao nam je ožujak, mjesec u kojem se priroda budi i vjesnici proljeća najavljuju neki novi, mirisniji, bogatiji, šareniji život. To su nekako i moje prve asocijacije na knjigu koju vam preporučam ovog mjeseca; snažna je i okusom i mirisom i bojama, živa je, slikovita, pitoreskna i činit će vam se da ste ondje, u Iranu, u Isfahanu, gradu u kojem je smještena većina radnje. Kao što se već da naslutiti, za razliku od Elene Ferrante čije sam knjige recenzirala u siječnju i veljači, način na koji Anita Amirrezvani pripovijeda u potpunosti mi je odgovarao. Čitajući Krv cvijeća preda mnom su se, bez imalo muke, otvarali pejzaži koji su za…
-
Reading journal, February’24
Prošli mjesec recenzirala sam Genijalnu prijateljicu koja je Elenu Ferrante vinula u vrh svjetski priznatih autorica, a koja je mene osobno poprilično razočarala, možda baš zbog tolikih pozitivnih kritika koje sam o njoj prethodno čula i velikih očekivanja koje sam slijedom toga imala. Uporna kakva jesam, s dozom kritike prema vlastitom prvom dojmu, Eleni Ferrante i njenoj genijalnosti odlučila sam dati novu šansu s drugom knjigom koju čitamo ove godine, a ona je Mračna kći. Osim druge prilike koju sam bila dužna pružiti, privukla me zanimljiva naslovnica i činjenica da je o knjizi koju sam odabrala za ovu veljaču The New Yorker rekao sljedeće: „Premda se dobar dio dramatičnih događaja…
-
Reading journal, January’24
Ovog siječnja na red je napokon došla Genijalna prijateljica, knjiga koju držim postrance već dugo, dugo vremena, ne zato jer je nisam željela pročitati, dapače, baš zato jer je jedan od onih „zicera“ na koje sam uvijek mogla računati, jedna od onih knjiga uz koje ide pisana garancija da će raspametiti baš svakoga tko u nju uroni pa sam se, ni manje ni više, nadala upravo tome. Kritike struke i publike na prvu knjigu svjetski poznate tetralogije (koju čine romani Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onome tko bježi i onome tko ostaje te Priča o izgubljenoj djevojčici) su fantastične, a Elena Ferrante od prvog izdanja pa sve…
-
Reading journal, December’23
Jeste li se i vi vremenski pogubili u blagdanskim danima kao i ja? Dogodi mi se to svake godine, kada mi blještavilo lampica i miris domaćih kolača pomuti um pa ne znam koji je dan ili sat. Oprostit ćete mi stoga jedan zakašnjeli prosinački čitalački dnevnik u kojemu se nije čitala ni proza, ni poezija. Dobro, ovo posljednje i nije baš točno ukoliko ste kao i ja ljubitelj kuhinje. Naime, ovog prosinca čitala se jedna brojem stranica i sadržajem bogata knjiga koju bih svakako preporučila ako se želite okušati u izradi domaćih jednostavnih jela, osobito slastica. Riječ je o kuharici Iz života Domaćice koju je kreirala Sanja Mijac, a koju…
-
Reading journal, November’23
Vozila sam se u autu neki dan, kiša je glasno i jednolično udarala po prozorima, slijevala se u odsjaju crvenog semafora. Na radiju je svirala Joan Osborne i njena: „… What if God was one of us?Just a stranger on the busTryin’ to make his way home?…“ Pomislila sam “Zar to ne pokušavamo svi mi?“ Ako ste u stanju ne vidjeti stradanja ljudi ovih dana, onda zasigurno ne čitate ovaj tekst. Sigurna sam da ništa ovdje, u ovim retcima, za sebe neće pronaći ljudi koji tuđu patnju ne vide ili ih se ona, jednom viđena, ne tiče. Ovog mjeseca nisam mogla čitati ništa osim Khaleda Hosseinia, koji je mene uvijek doticao…
-
Reading journal, October’23
Kada su knjige u pitanju, ma koliko moje mišljenje o njima bilo složeno, uglavnom se u konačnosti da sumirati na binarni sustav: „sviđa mi se“ ili „ne sviđa mi se“. No, čini se da sam naišla na knjigu kod koje to pravilo ne vrijedi. Dok sam na jednoj stranici pomišljala „Oh, genijalno!“, već na drugoj sam mislila „Što ja to uopće čitam, ovo definitivno nije moj cup of tea!“ Ova dva suprotna stava izmjenjivala su se do samog kraja knjige i kada sam pročitala posljednju stranicu, konačni sud je izostao. Naposlijetku, knjige su kao i ljudi, nisu ni bijele ni crne, slojevite su, duboke i kompleksne, a u svakoj možemo…
-
Reading journal, September’23
Najbolja stvar koju si učinio za svoju djecu bila je otići po papir na kojem piše bolest seratonin dopamin noradrenalin transmiteri neuroni neuriti utješne riječi koje kažu ovo tu – to sam ja ovo pored nas – to je moja bolest dali smo joj ime sada može hodati uz nas vodit ćemo je u šetnju pripitomit ćemo neman napraviti joj kućicu u dvorištu ugravirati nadimak tek ponekad noću vaš mirni san nevinoće prekinut će lavež iz kućice za pse u kojoj nikoga nema susjedi će se čuditi kućica u dvorištu uvijek prazna a mi ćemo znati ona je unutra posvojena naša utaborena povest ćemo je na izlete brodom preko Save…
-
Reading journal, August’23 – part2
Zadnji je dan kolovoza i ljeto počinje mirisati na zrelo voće koje na stol donosi početak jednog novog, zlaćanijeg i kišovitijeg razdoblja. Miris na balkonu nije onaj kakav je bio još pred samo nekoliko tjedana, slutnja promjene osjeća se poput vlage u zraku. Odjeća postaje šuškavija i mekša, a glazba manje napadna i tiša. Napitci više ne moraju biti hladni i napokon se možemo malo više grliti. Bablje ljeto je oduvijek za mene bio jedini kraj koji je naslućivao novi početak. I savršeno godišnje doba za slušati i čitati onog koji je za mene prvi i jedini – Arsen. U mojoj „kući na moru“ pronašla sam zbirku njegovih pjesama koju…
-
Reading journal, August’23 – part1
Ako ste mog knjiškog senzibiliteta, nema sumnje da ste već čuli za Bernardine Evaristo, književnicu i prvu crnkinju koja je osvojila nagradu Booker za roman Djevojka, žena, drugo. Prošlo ljeto čitala sam upravo tu uspješnicu koja me u potpunosti oduševila i oborila s nogu, što se ne događa često. Kad sam na polici knjižnice netom pred godišnji odmor ugledala knjigu o kojoj vam danas govorim, nisam dvojila trebam li je pročitati. Manifest, kako kaže njegova naslovnica, jest “savršeno štivo za svakoga tko sanja velike snove”. U prvom redu, ovo je jedna zanimljiva biografija i svjedočanstvo u kojem Evaristo piše o svom djetinjstvu, mladenaštvu, sazrijevanju, odnosu prema umjetnosti, o svim svojim…
